Jos jedino ti me tjesis i razumes, mati jos jedino ti me znades nezno dozivati toplina mi grudi puni osmjeh vedri celo dok sam pokraj tebe majko sve mi je veselo
Zar izgubit' da te moram, utjehu jedinu o, zar neces vjecno zivjet' svom jedinom sinu ima l' spasa i pomoci da potrazim ljeka zelja mi je i ti moras zivjet' do vijeka
Dvadeset me, majko, ljeta doziva u krilo nikad u tvom blagom oku tuge nije bilo mislio sam danas, sutra i zauvjek mati da ces vjecno neznim glasom sina dozivati
